U
Senti je od 12. do 14. septembra održan tradicionalni
festival balona, u kombinaciji sa takmičenjem pilota
balona, pod simboličnim nazivom “Državno prvenstvo”. Na
takmičenju je učestvovalo desetak balona, sa isto toliko
pilota. Samo takmičenje je imalo međunarodni karakter
jer su, pored posade iz Srbije, na njemu učestvovali
baloni iz Mađarske i Slovenije. Broj takmičara je trebao
biti daleko veći ali je budžet organizatora bio
ograničen. I sve ovo napred rečeno bi imalo nekog smisla
izuzev ako uđemo u analizu detalja i prognoziramo
budućnost balonarstva.
Dakle,
u Srbiji postoji samo jedan plovidben balon, vlasništvo
kluba “Dambos” koji se nalazi pri isteku resursa. Prema
informacijama koje imamo taj balon je na granici
performansi koje ispunjavaju uslove za takmičenja, s
obzirom da se za takve svrhe traži nešto “moćnije”.
Pored samo tri srpska pilota balona moglo bi se reći da
je ovaj balon njima sasvim dovoljan.
A
sada ono glavno. Činjenica je da Slovenija ima više od
50 balona, Mađarska preko 100, a ostale zemlje Evrope
daleko veći broj. Oni lete privatno, takmiče se, lete
komercijalne panoramske letove, pa čak ljudi od tog
posla i žive. Zarađuju, zapošljavaju se.
Vraćamo
se na staro. Postoji neki drugi problem među Srbima,
nebeskim narodom. Da li je to naša svest i novac,
odnosno čuveni socio-ekonomski faktor preslikan u (ne)potražnju
za letenjem? Verovatno jednim delom i njega možemo
okriviti za takvo stanje. A možda je delom za to
zaslužan i Vazduhoplovni savez Srbije zbog nedostatka
promocije balonarstva, barem kod sportista. Možda će
neki mladi vazduhoplovci dati adekvatne odgovore na
sporna pitanja u budućnosti. Za sada srpskim balonarima
ostaje samo nadanje u tu (bolju) budućnost i uteha jer
se u Senti nisu obrukali.